Manta Reborn

Prošle godine Kiki je kupio rabljenu Mantu. Bilo mu je čudno zašto je dobio malo pokrpanu Mantu za tako sitnu lovu, ali sve je izgledalo tvrdo. Nakon par vožnji je ispalo da su popravci uglavnom kit bez laminacije i da rubovi popravaka nemaju postupan prijelaz na okolni materijal. Posljedica je bila pucanje spojeva i daska je počela piti vodu… afinitetom karijernog alkosa koji se našao u tvornici žestice.

Prvi korak prema ozdravljenju je bio bušenje rupa u trulom laminatu, kako bi voda lakše izašla iz daske.

“Da namjerno bušim rupe u svojoj dasci i cerim se od uha do uha”

Daska je zatim stavljena pod blagi vakuum kako bi se smanjila točka isparavanja vode. Ventil je pritom ostavljen malo odvinut, kako bi zrak ipak polagano strujao kroz dasku – inače bi voda pod vakumom isparila, ali bi mokri zrak i dalje ostalo u dasci.

Na breatheru su se već nakon nekoliko minuta pojavile mokre fleke.

Nakon nekoliko tjedana sušenja, uništena stiroporna jezgra je izrezana. Inače se ovo radi ručno, ali budući da nam je pri ruci bio veliki CNC stroj nismo mogli odoljeti. Stvar radi dosta dobro, ali petljanje s fiksiranjem daske i programiranjem stroja se na kraju ipak ne isplati.

Daska bez iznutrica

Novi 17 gramski EPS je pripasan i uljepljen u rupe ekspandirajućom PU pjenom. Višak je uklonjen i površina je oblikovana prema originalu.

Kako sendvič laminat ima debljinu od nekih 5mm, EPS jezgra mora biti otprilike isto toliko niža od konačne površine daske, pa smo tih 5 mm morali na neki način ravnomjerno skinuti. Na kraju se pokazalo da je najlakše EPS oblikovati prema konačnoj površini i zatim frezerom urezati žljebove odgovarajuće dubine svakih par centimetara. Ostatak se pobrusi, a žljebovi pritom služe za kontrolu visine – kada nestanu, posao je gotov.

Ostalo je još napraviti postepeni prijelaz zakrpe na postojeći materijal. U ovom (prvom) pokušaju naučili smo da je to puno lakše napraviti PRIJE montaže novog EPS-a.

Pripremljen je unutarnji sloj stakla za sendvič…

… i nova PVC jezgra sendviča od 70kg Airex-a

Airex je termoplastičan i vrlo lako se modelira kad je vruć. Ovdje smo ga grijali stolarskim fenom, ali pokazalo se da je obični sobni kalorifer puno praktičnije rješenje.

Oblikovani Airex

Unutarnje staklo i Airex su natopljeni epoksidnom smolom i ubačeni u vakuum vreću.

Airex je prije laminiranja izbušen tankom iglom kako bi vakuum mogao izvući višak smole u breather.

Nakon nekoliko dana u vakuumu daska je izvađena i slijedilo je odmotavanje… k’o za Božić odmotali smo naš prvi vakuum uradak

Višak Airexa je izbrušen…

… uz pomoć naše dobre vile Lucije

Na kraju je rezultat bio vrlo dobar…

… osim na samom rail-u gdje nam je vreća ušla ispod Airexa pa smo morali ponoviti postupak. Srećom PVC se može spajati, pa popravak nije bio kompliciran.

Preko svega je laminiran karbon, dva sloja 200g pletiva

Kako je u radioni bilo ispod 10 stupnjeva, a smola reagira na sobnoj temperaturi, vakuum vreća je dobila novu funkciju – kukuljuca u kojoj se daska grije kaloriferom. Tko još treba autoklav

Konačni rezltat izgleda opasno

Ostala je još samo kozmetika. Prvo malo sive za temelj, većina koje je zatim ponovo odbrušena kako bi se nazirao karbon

Zatim negativna crvena mreža

U stilu Američkog juga

Bijele crte završavaju grafiku

Vraćaju se padovi i dodaje anti skid sloj preko cijele palube

Ta-da. Spremno za vožnju 

Teško je vjerovati da je to sve ista daska